Da je bio živ kada je Sale počio da se penje crno-bijelim stepenicama, veliki Duško Radović bi vjerovatno napisao “Ne jurite za Ilićem, da se ne sudarite sa onima koji od njega beže”. Tako je djelovao na rivale. Gurao je loptu pod zemlju, sakrivao je, onako fudbalski drzak plašio ih je, nisu mu mogli gotovo ništa. Izazivao je respekt. Strahopoštovanje
Kako ide, kako se snalaziš?
Nema frke, sve je u redu. Pridržavamo se i supruga i deca i ja komplet svih mjera. Neka monotonija je ipak prisutna, ali rješavamo to zezanjem, šalama. Ma, kako svima, tako i nama. Nema kukanja, idemo dalje – kaže Saša za “Blic”.
Kako se borite sa viškom energije sina Nikše i ćerke Neve u vrijeme samoizolacije?
– Učimo, školice ima na televiziji. A, mimo toga? Pa, svašta… Igramo žmurke po kući, smejemo se. I, naravno, društvene igre su prisutne. Čovječe ne ljuti se, recimo. Čak ni tu ne volim da gubim (smijeh). I domine, “uno”. A ne zna se ko više krade i vara! Ova mala najviše. Veliki je kabadahija.
Koliko uspjevaš da ostaneš “u formi” i što se tiče posla – tek si praktično započeo rad u mlađim kategorijama FSS, kad naiđe ovo čudo?
– Vršim samoobrazovanje, hahaha. Listam štiva, i na interntu. Neću da se zapustim po tom pitanju (smijeh).
Da li si dobar trener?
– Ne zezaj, tek sam na početku, samo što sam trenerski prohodao. Vidjećemo… Zanima me, naravno, čim sam se opredijelio. Idem u trenersku školu, koja je trenutno praktično zamrznuta zbog situacije sa virusom korona. Ipak upijam znanje.
Pa imao si od koga i da učiš, samo si u Partizanu promijenio 18 trenera, da ne pričamo o radu sa Radomirom Antićem u Selti i reprezentaciji, kao i sa Trapatonijem u Salcburgu?
– Sad si me pogodio u slabu tačku. Ode nam Antara… Ne mogu još da vjerujem. Velikan. Čudo od čoveka. Imao sam šta da pokupim od njega, tu nema dileme. On je bio… Molim te da pređemo na neko drugo pitanje, ne mogu…
Hoćeš li biti trener voljenog kluba? Doduše, početkom ove godine si izjavio da za tebe u Partizanu izgleda nema mesta?
– Ne bih se okretao u prošlost. Šta bi bilo kad bi bilo i šta će biti… Ko to zna u ovom momentu. Ne želim ništa loše da kažem, ne pada mi na pamet. Ali, ja nisam zatvorio vrata u Partizanu. Pamtim samo lijepe dane, a bilo ih he, Bogu hvala, iha-ha. Preko dvije decenije ukupno u Humskoj, malo li je?
Da malo premotamo film, počeci?
– Od prvog dana zaljubljen u Partizan. Prva ljubav. Zahvaljući čuvenom bokseru Svetomiru Beliću sam i došao kao klinja hram fudbala. Krenulo je sve svojim tokom. Nametnuo sam se, onda sam stasao za prvi tim.
Zarad profesionalnog ugovora si dobro cupkao, mimo terena?
– Ih, pa četiri dana sam čekao ispred kluba da me pozovu. Tresao sam se kao prut. Onda viknuše “mali, ulazi”. “Radila” je olovka. I eto mene, profesionalac, prvi tim.
I postade Partizanovo vrapče, kako te je prozvao Sloba Novaković?
– Prorade mi emocije kada se vratim na početke. Toliko mi se lijepih svari dešavalo u Partizanu, to je neopisivo, A, kad me Ljubiša Tumbaković na utakmici u Čačku poslao sa klupe na teren, nisam znao gdje udaram. Ne dadoh gol na debiju, iako su mi svi saigrači “pakovali” da ga metnem. Jedno deset šansi i – ćorak. I sad se smejem tome. Inače, tu smo razbili Borac sa čak 10:0. Bilo je to 26. oktobra 1996. godine. Prije skoro dvije i po decenije. Čovječe…
Upravo će se Tumba boriti da reprezentacija Srbije, kroz baraž Lige nacija, ipak ode na Evropsko prvenstvo?
– I vjerujem da će uspjeti. Tumba je veliki trener. Pogledajte šta je sve osvojio sa Partizanom. Mnogo me je zadužio. Vjerovao je u mene, čini mi se i kada baš nisam izgledao najubjedljivije. Nadam se da sam mu se odužio. Uvijek će biti moj dragi šef.
U dva navrata u Partizanu sakupio si 876 utakmica i postigao 240 golova, čime si postao apsolutni rekorder kluba i – ušao u legendu?
– Moca Vukotić!
Šta s njim?
– On je legenda. Trebalo bi svi da stojimo mirno kada se on spomene. Prošlo je kroz Partizan mnogo boljih igrača od mene. Jesam ponosan na sve što sam uradio. Ali, nisam najbolji, ne, ne. Bio sam vojnik crno-bijelih. Nadam se da su me naši sjajni navijači zapamtili kao fudbalera koji je čistog srca pisao stranice istorije našeg voljenog Partizana – izjavio je Ilić.
Tvoje prijateljstvo za nekadašnjim kapitenom najljućeg rivala je antologijsko. Da li se još “prozivaš” sa Nenadom Milijašem?
– Ne propuštam priliku (smeh). Nenad je primjer pravog sportiste, drugara. Bez kompleksa, iskren. Veliki šaljivdžija. I on je taze penzioner. Krenuli smo praktično zajedno trenerskim putem. Možda se jednog dana namjerimo jedan na drugoga – poručuje Sale.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu