Dok je Luka bio dijete, njegova rođena sestra Milijana je bila teško bolesna, dijagnostikovana joj je leukemija, ali je ona na svu sreću uspjela da pobijedi opaku bolest.
Taj period Luka nikada neće zaboraviti, vrlo dobro se sjeća svih tih teških momenata kroz koje je prošla njegova porodica.
– Odrastao sam u mjestu zvanom Batar. Ne očekujem da ga znate, ne brinite. To je malo mjesto sa samo 105 kuća u selu. Ali za mene je posebno. Sjećam se da je jedan čovjek iz ovog sela rekao da je ono ljepše od Pariza. Tako se i ja osjećam. Svi se skoro bave poljoprivredom, i ako ih pitate u šta vjeruju, reći će vam ovo: Naporan rad i velike snove. Svi u selu štede novac da pomognu djeci koja idu na fakultet ili veći grad da rade. Tako je bilo i za mene. Roditelji su radili vrijedno kako bih našao put u životu. Kada sam odrastao, tata je imao supermarket, ali ako bi imao lošu godinu, morao je da ide u banku da traži kredit kako bi mogao da me vodi na treninge svakog dana. Ujak mi je radio u Rusiji, ali ako bi čuo da imamo finansijskih problema, kupio bi mi kopačke i trenerke, slao je novac tati kada god je trebalo. Srpske porodice su takve, čini mi se, veoma bliske, moralo je tako da bude… – pričao je tokom 2019. godine Luka Jović za strane medije i osvrnuo se na situaciju sa sestrom
“Ne govorim mnogo o ovome, ali kada sam imao 9 ili 10 godina, starija sestra je bila ozbiljno bolesna, to je bio momenat koji je obilježio naše živote. Doktori su otkrili da ima leukemiju, bila je jako dugo u bolnici. Mama je prestala da se bavi vođenjem marketa kako bi brinula o njoj”, ispričao je Jović.
Sjeća se Luka tog momenta kada je čuo da je Milijana pobijedila opaku bolest.
– Tokom cijele godine, porodica je bila razdvojena, živio sam sa tatom i dedom, išao u Zvezdu, dok je mama bila uz sestru. Bilo je to teško vrijeme, ali ono čega se najviše sjećam je osjećaj odlaska kući u Batar poslije utakmica sa Zvezdom. Jednog dana, dok me je tata vozio kući sa treninga, stao je i pokupio ujaka i rođaka. Nisam znao šta se dešava, ali onda sam shvatio da imamo veliko slavlje. Otišli smo kući i sestra je imala papirnu kapu koja je ličila na rođendansku. Rekli su joj da je izliječena i taj nestvaran osjećaj se teško može opisati, kad znaš da je sve u redu, jer smo svi bili prestravljeni jako dugo – dodao je napadač Milana.
Kako je naveo, Luki je upravo sestrina pobjeda dala motivaciju da u svom poslu bude sve bolji.
– Kada je moja sestra pobijedila bolest, to mi je dalo želju za uspjehom, htio sam da pobijedim kao ona. San mi je bio isti kao kod sve djece u Bataru, da igram za Zvezdu i da dam gol Partizanu u vječitom derbiju. Zvezda je nešto što je teško adekvatno opisati. Da li možda znate za klub zbog našeg tunela? Kada dođu da igraju protiv Zvezde, kažu da izgleda ukleto. Ima grafita, jako je mračno, mnogi se plaše, ali za mene je to normalno. Išao sam kroz taj tunel sa 8-9 godina, kada smo mi bili maskote kao mladi igrači. Kad osjetiš atmosferu, ne možeš da vjeruješ – ispričao je Jović, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu