Кao trener postao je jedinstven u svijetu jer je četiri reprezentacije (Obala Slonovače, Alžir, Japan i Maroko) uspješno predvodio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, ali nikada nije bio učesnik Mundijala.
Posljednji primjer s Marokom, koji je na nedavnom SP u Kataru bio najveće iznenađenje i prvi afrički tim koji je zaigrao u polufinalu, pokazao je da je tamošnji Savez između arogantnog selektora i “zvijezda” tima s kojima se našao u sukobu napravio logičan potez – izabrao je igrače, a Halilhodžiću uručili otkaz!
“Zvala su me ta trojica”
Kako to da su vrsnog trenera tjerali gdje god je radio, čak i u zagrebačkom Dinamu?
Ponovo je Halilhodžić, rođen 15. oktobra 1952. u Jablanici, jednom izjavom, kojom je prešao crvenu liniju tolerancije i lijepog ukusa, uzburkao i onako rasplamsane strasti u Bosni i Hercegovini.
– Biti selektor u našoj državi je malo komplikovana pozicija. Politika, ovo-ono. A to ja nikako ne volim. Zvala su i mene ta trojica, ali ne mogu ja raditi tamo gdje moram gledati kako se zove koji igrač. Uz to, moram gledati i to kako se zove ko od trenera, asistenata… To meni nikako ne odgovara. Takođe, nikad mi neće biti jasno, ne mogu to da shvatim, zašto naša reprezentacija ne može igrati u Banjaluci ili na mostarskom “Bijelom brijegu”? To može proći samo kod tamošnjih fašista, a za mene te granice ne postoje. To sam im odmah stavio do znanja. Naravno. To sam nedavno i rekao, ponovio, čelnicima Saveza… Takođe, rekao sam im da ću i džabe biti selektor našeg državnog tima ako budemo igrali u Mostaru i Banjaluci – rekao je Halilhodžić za Dnevni avaz.
Halilhodžićev trag u fudbalu BiH
Da li bi Vahid Halilhodžić, ukoliko dobije poziv Fudbalskog saveza Španije, u šta opravdano sumnjamo, postavio uslov da će preuzeti “crvenu furiju” samo pod uslovom da ona igra na stadionu “Kamp Nou” u Barseloni? Ili da Republika Irska kao domaćin zaigra u Belfastu?
Pošto Halilhodžić propagira “pacifističke” vrijednosti, koje više liče na šovinističke, i da želi stvarno dobro fudbalu u BiH i regionu, zbog čega ne predloži da recimo, BiH “ugosti” Hrvatsku na stadionu “Pod Bijelim brijegom”, a Srbiju na Gradskom stadionu u Banjaluci? Valjda bi te utakmice trebalo da budu primjeri tolerancije, suživota i dobrosusjedskih odnosa?!
A šta bi bilo kada bi se na njima spoznala istina?
Od kada je Savez ujedinjen u Bosni i Hercegovini, 23. maja 2002. godine, šta je to Vahid Halilhodžić uradio i koliko je svojim autoritetom pomogao fudbal u zemlji u kojoj je rođen? Koliko je puta ušao u prostorije Saveza u Sarajevu, da li je s nekim, uz kafu prijateljstva, razgovarao o budućnosti, vizijama i idejama, davao prijedloge? Ili je “prljavim jezikom” širio i dalje mržnju koje na ovim prostorima nikada nije manjkalo?
Izvinio se, ili ne, svejedno, ali protiv Vahida Halilhodžića trebaju, i moraju, da budu pokrenuti svi mogući postupci i tužbe, kako civilni, tako i sportski.
Zaista, mržnje je i previše u današnjem svijetu!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu