Čak 14 igrača ove reprezentacije rođeno je van Maroka, i po tome je ovaj tim rekorder u Kataru.
Golman Jasin Bunu rođen je u Kanadi, “Španci” su Munir Mohamed i Ašraf Hakimi, u Francuskoj su se rodili Amin Harit Romejn Sajs i Sofijan Bufal, Holandija je zemlja rođenja Nuseira Mazrauija, Zakarije Bulala, Hakima Ziješa i Sofjana Amrabata.
“Belgijanci” su Iljas Šair, Bilal El Hanus i Selim Amalah, Valid Šedira rodio se u Italiji.
Podsjećanja radi, i Srbija je imala ovakve “adute”, Sergej i Vanja Milinković-Savić rodili su se u Španiji, Miloš Veljković je “Švajcarac”, a Srđan Babić Banjalučanin.
Ipak, marokanska priča o momcima od Kanade do “Čizme” je posebna. „Bono“, kako 31-godišnjeg golmana Sevilje zovu, rođen je u Kanadi i proveo je osam godina u Montrealu prije nego što se konačno vratio u Maroko. Prešao je put od Vidada iz Kazablanke, preko Atletiko Madrida, Đirone i konačno Sevilje.
Mnogi momci su našli jedinstvo u različitosti. Oni su dijelili svlačionicu posljednjih nekoliko godina, emocionalno se povezivali i razvili hemiju između sebe. Čvrsta odbrana koja je držala Špance na odstojanju je možda bila potpis ujedinjenog fronta cijelog tima. Još jedan veliki razlog zašto su se igrači povezali jedni sa drugima je žrtvovanje njihovih roditelja da svojoj djeci daju bolje živote.
– Moja majka je čistila kuće, a otac je bio ulični prodavac. Potičemo iz skromne porodice koja se borila da zaradi za život. Danas se borim svaki dan za njih. Žrtvovali su se za mene. Žrtvovali su se mnogo, moja braća nisu imala mnoge stvari da bih ja uspio – rekao je Hakimi jednom prilikom za Bundesliga.com.
Zato je Hakimi prvo i trčao da proslavi sa svojom majkom nakon što je odveo Maroko do polufinala.
– Priča se, međutim, ne završava sa Hakimijevom majkom. Bilo da se radi o ocu napadača Zakarije Abuklala ili ocu veziste Bilala el-Kanusa, roditelji većine marokanskih igrača su ovdje u Dohi, dajući atmosferu jedne velike srećne porodice. U stvari, ideja je Valida Regraguija i predsjednika Kraljevske marokanske fudbalske federacije Lekjae da se omogući članovima porodice da putuju sa članovima marokanskog tima u Dohu. Ideja je do sada činila čuda za tim. Maroko je već stigao u zemlju snova i hiljade njihovih navijača, koji su katarske stadione učinili svojom drugom kućom, navijaju za nove podvige – piše FIFA.com.
Ističe se i Ziješ sa pričom. Rođen je u Drontenu, holandskom gradu koji ima oko 40.000 stanovnika. Najmlađe je od osmoro djece, tata mu je Holanđanin, dok mu je mama Marokanka. Još 2003. godine, njegov život se preokrenuo naglavačke kada je otac preminuo zbog bolesti koja ga je pratila dugo. To je uticalo na Hakima, postao je još borbeniji, željniji uspjeha u fudbalu, dok je njegova majka bila prepuštena sebi i uspjela je da izvede porodicu na put. Zahvaljujući talentu, Ziješ je već sa 14 godina počeo da zarađuje od fudbala dovoljno da pomogne porodici, a brzo je i postao profesionalac.
Ovakve priče samo su bile podloga za čeličnost Maroka, koji je sa 14 “legionara” uspio da dođe do istorije. Nisu ni sve priče teške, Bunu je je odrastao u udobnom okruženju srednje klase i na kraju je pohađao jednu od najboljih francuskih srednjih škola u Maroku, ali je karijerni put bio popločan upornošću, strpljenjem i čekanjem na pravu šansu.
U Sevilji igra ulogu „velikog brata“ za još dvojicu marokanskih reprezentativaca u klubu: Jusefa En-Nesirija i Munira El Hadadija. Njegov odnos sa prvim je posebno jak, do te mjere da kada je dobio nagradu za najboljeg igrača u pobjedi u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva nad Portugalom, Bunu se okrenuo i posvetio trofej En-Nesiriju. Kao javna ličnost, Bunu je takođe pokazao koliko brine o imidžu i porukama koje šalje.
-Imamo odgovornost da igramo dobro, ali takođe budite svjesni da predstavljamo Maroko u inostranstvu i ljudi koje srećemo tako nas gledaju – dodao je on u intervjuu za M24TV.
-Baš kao što su (Noureddine) Najbet i Zaki (Badou) predvodili put za nas, moramo da pružimo dobar primjer marokanskoj djeci koja žele da slijede naše stope. Marokanci svih sfera života drže do svake sekunde ovog bajkovitog putovanja na Svjetsko prvenstvo 2022. i mnogo svoje radosti duguju Bounouu. Na konferenciji za novinare poslije meča, trener Valid Regragui je potvrdio to zapažanje.
– Kada znate da imate Bounoua na golu, to vam uvijek daje samopouzdanje… on je jedan od najboljih golmana na svijetu – rekao je on.
Maroko će najvjerovatnije primjeniti istu taktiku gušenja za svoje polufinale protiv Francuske. Ipak, čak i ako aktuelni svjetski šampioni uspiju da urade nevjerovatno i probiju Regraguijeve odbrambene linije, i dalje bi imali ogroman zadatak da pobjede Bounoua i njegov glupi smješak, piše Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu