Jedan od ljudi koji je gostovao u njegovom podkastu bio je i Novak Đoković. I nije jedini, bili su tu i Kobi Brajant, Kim Kardašijan, Met Dejmon, Mišel Obama i mnogi drugi.
U tekstu se navodi da je čovjek koji je postao milioner zahvaljujući motivacionim govorima i izdavanju dvije knjige lagao o detaljima iz života.
– Šetijevi bivši saradnici tvrde da je tokom vremena za koje tvrdi da je živio kao monah ustvari bio na svom imanju u Londonu – piše u tekstu.
Uncovering the higher truth of Jay Shetty https://t.co/k1wfCqdHZB
— Guardian US (@GuardianUS) February 29, 2024
Najbolji teniser svijeta i po mnogima najbolji igrač svih vremena bio je kod njega u emisiji prije tri godine. Počeli su dopisivanje preko društvenih mreža.
– Novače, ti si mi rekao da su nas neke više sile povezale, da se upoznamo i da prenesemo to sa razgovora na društvenim mrežama na stvarnost – rekao je Šeti na početku intervjua, na čemu mu se Đoković zahvalio i dodao “da mu se sviđa ono što zastupa i da je osjetio njegovu poruku i da mu je čast što je tu.”
Razgovor nije bio previše fokusiran na tenis, već na porodicu, razvoj ličnosti, odrastanje…
– Ne volim da osuđujem nekoga, volim da pokažem poštovanje prema drugima. Bilo mi je potrebno vrijeme da dođem do te vrste razumjevanja, jer sam godinama bio u tom procesu razvoja, otvaranju uma drugačijim dimenzijama i svemu. Osjećao sam se usamljeno dosta puta, da niko ne razumije ono što radim i da ne prihvata to, što mi je bilo još gore. Onda te prozovu kao da si crna ovca, ali sam želio da igram tenis, da ostanem u sportu i tom životu. Ne žalim za to, blagosloven sam, radim ovo što volim, krenuo sam sa četiri godine, moja porodica nije imala tenisku tradiciju. Bio je to znak, tri teniska terena ispred restorana na Kopaoniku. Moj tata je mamu upoznao na skijanju, on je bio instruktor, pomogao joj je kad je pala, vjerovatno je sve to on organizovao. Tako su se upoznali, pa su otvorili taj restoran kasnije, mnogo vremena proveli smo na Kopaoniku, putovali smo iz Beograda, tamo sam bio u školi – rekao je tada.
Mnogo mu je trebalo da spozna sebe.
– U sportu se sve gleda kroz pobjede i poraze. Ja iz poraza učim, gledam to kao lekciju. Ja sam prošao kroz sopstvenu evoluciju, nisam na poraz gledao tako kada sam počinjao karijeru. Imao sam tu sreću da radim sa ljudima koji su znali mnogo toga o svemu, među njima moja teniska majka Jelena Genčić koja mi je mnogo pomogla – istakao je Nole.
Ne zaboravlja odrastanje i ratno stanje.
– Preživjeli smo bombardovanje, pamtim dosta toga iz tog perioda. Sjećam se da sam u tom periodu htio osvetu, htio sam da se osvetimo tim ljudima koji nas bombarduju. Živjeli smo u skloništima, sjećam se da smo u jednom momentu izašli iz tih skloništa. Svoj 12. rođendan proveo sam sa prijateljima, pjevali su mi pjesmicu, jedan avion nam je prolazio iznad glave, bacao bombe, bilo je užasno. Moji roditelji su mi tada mnogo pomogli, shvatio sam da ne možemo da krivimo cijelu naciju zbog odluke koje su donijeli pojedinci, zato što su neki individualci donijeli odluku da nas bombarduju. Nikada to ne možete da zaboravite, ostaju ožiljci, ali mi je to pomoglo u smislu da više cijenim život i oblikovalo me u osobu kakva sam danas i tenisera kakav sam danas, gladniji sam uspjeha, treninga, da pokažem svijetu da dječak koji je preživio rat u Srbiji može da bude uspješan u ovako globalnom sportu. Smatram da se sve dešava sa razlogom i da je to moja karma, da moram da živim i da ako smo to preživjeli, da ništa ne može da te slomi – jasan je.
Ono što sebi zamjera i dan-danas je to što ne može da iskontroliše emocije u nekim momentima.
– Kroz tenis sam prošao kroz razne emocije, teren je za mene mjesto gdje imam šansu da rastem. Dešava mi se da imam taj izliv bijesa na terenu, da polomim reket, vičem, psujem. Znam da ti ne psuješ, da si se zavjetovao na to i moraćeš da me naučiš kako to da radim. Čim bacim taj reket, kad se to osjetim, pomislim “Bože, zašto sam to uradio”, imam dvoje djece, ima mnogo djece širom svijeta koja gledaju i vide to, kopiraju, šalješ pogrešnu poruku. Trudim se da imam to u glavi i da radim ono što radim najbolje sa dostojanstvom i da imam taj unutrašnji glas koji će da me opomene da pazim na takve stvari. Jer djeca upijaju kao sunđer i rade sve, ali mi se to i dalje dešava. I razočaran sam bio samim sobom zbog toga, kao da izdajem sebe, da ne uspjevam da radim ono što ima. Onda sam naučio kao da se predaš u potpunosti, da postoji razlog zašto moraš da prođeš svaki stepenik da bi došao do vrha. Shvatio sam da moram da prihvatim, da kanališem i da shvatim da moram da radim do posljednjeg dana i srećan sam zbog toga – zaključio je Đoković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu