Nekadašnja sportistkinja prepoznala je talenat u dječaku koji je na Kopaoniku prvi put imao priliku da upotrebi reket i udari lopticu, što će kasnije u životu raditi najbolje na svijetu.
O tome koliko je Jelena bila značajna govori i Novakova objava kojom je prije 10 godina obilježio početak NATO bombardovanja na SR Jugoslaviju.
Prije tačno 25 godina počelo je bombardovanje Jugoslavije, a na današnji dan prije 10 godina Novak Đoković je pokazao jedno od mjesta koje za njega ima nevjerovatnu vrednost. Fotografisao se pored zida o koji je prvi put udarao lopticu…
Memories…Wall where i hit my first tennis balls w/ Jelena Gencic. Destroyed by bombs but still there #grateful pic.twitter.com/LJklCkgSgc
— Novak Djokovic (@DjokerNole) January 29, 2014
– Uspomene. Zid o koji sam prvi put udarao teniske loptice sa Jelenom Genčić. Uništen bombama, ali i dalje tu – napisao je Novak na engleskom, uz fotografiju na kojoj se vidi pored zida koji je prošaran gelerima.
Upravo u bombardovanju mnogi pronalaze izgovor za snagu koju je Novak Đoković crpio kako bi pobijedio svoje protivnike na terenu. Imao je 12 godina kada je Jugoslavija bombardovana, a sve ono što je proživio tokom tih 78 dana formiralo ga je kao ličnost. O tome je često pričao za srpske medije, ali i strancima kojima je pokazivao sklonište u kojem je boravio.
– Nalazimo se u skloništu ispod stana gdje smo upravo razgovarali. Ovdje smo proveli svako veče najmanje 14-15 noći tokom bombardovanja. Ludo je kada pomisliiš koliko ljudi je bilo u ovom skloništu i krilo se od opasnosti koja je dolazila iz vazduha. Ostalo je isto kao što je bilo prije 20 godina – rekao je Novak i pokušao da se prisjeti koliko ljudi je bilo u skloništu:
“Pokušavam da se sjetim, cijela zgrada, preko 50 stanova je bilo u zgradi, mnogo ljudi. Nema mnogo prostora. Mali tuneli, vrata bi bila zatvorena u slučaju požara, detonacije, eksplozije…”
Đoković je u skloništu bio zajedno sa članovima najuže porodice.
– Sve sada izgleda drugačije, nisam dugo bio ovdje, ne sjećam se mnogih stvari. Bio sam baš mali, u strahu, plašio sam se. Emotivno je bilo teško, nisam znao šta je sljedeće što može da se dogodi mojoj porodici. Pamtim da je u prvih par dana bilo mnogo straha i podrhtavanja, suza, patnje. I poslije pet-šest dana ljudi su počeli da pjevaju, da igraju karte i da prihvate realnost sa kojom se suočavaju i da će morati svako veče da dođu ovdje i da se mole da će sve biti u redu i da gledaš stvari sa pozitivne strane – prisjećao se tokom razgovora.
Prvi dani NATO bombardovanja bili su posebno teški za porodicu Đoković, prenosi Mondo.
– Nije se to desilo prve, ali jeste druge ili treće večeri. Eksplozija me je probudila, zvuk slomljenog stakla. Moja majka je pala, udarila je glavom o radijator i onesvijestila se. Otac je povikao: ‘Nole, tvoja braća!’ Još nisam imao 12 godina, ali sam bio najstariji. Odveo sam Marka i Đorđa na ulicu, pošto u našoj zgradi nije bilo skloništa, tako da smo otrčali do tetkine zgrade – prisjetio se Novak, a onda nastavio:
“Bilo je tri ujutru, vidio se dim od bombi na ulicama. Pao sam, ogrebao ruke i koljena i čuo kako se krhotine kotrljaju prema meni. Pogledao sam gore i vidio kako prolaze dva F117 lovca. Gađali su vojnu bolnicu sa dvije rakete, a eksplozija je bila 500 metara od nas. Sve se treslo od udarca. To je trauma, ja se i danas plašim iznenadnih zvukova, alarm me natjera da skočim!”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu