Puno trke, visok presing i ubitačna tranzicija od toga ne odustaje, ma protiv koga igrao. Srpskom šampionu se takva igra, koja ga nije krasila u toj mjeri prethodnih godina, isplatila na turniru u Sankt Peterburgu protiv renomiranih protivnika i očas posla je izraelski stručnjak zavrijedio status čovjeka čije naredbe se bespogovorno izvršavaju.
Na prvu, čini se, figura kakva je bila potrebna Crvenoj zvezdi za iskorak i prelazak na viši nivo, što direktan plasman u Ligu šampiona jeste. Kakav če utisak crveno-bijeli ostaviti u društvu najboljih – ostaje da se vidi. Umnogome će zavisiti i od žrijeba. Trenutno prolazno vrijeme može se okarakterisati kao i više nego zadovoljavajuće, jer vladar srpskog fudbala je u Rusiji bacio pod noge Zenit i Fenerbahče, kao i Nefči, piše Mocart sport.
Po svemu viđenom, a i po onome kakav ga glas prati, teško da će i u Ligi šampiona odustati od svojih postulata, koje za sada uspješno sprovodi ponajviše zbog adekvatnog profila igrača.
Ima i do toga što je izraelski strateg manje-više dobio sklopljen tim na vrijeme. Nije se ponovio crveno-bijelima fenomen kašnjenja napadača, što jeste bila boljka prethodnih ljeta, pratila je Dejana Stankovića i Vladana Milojevića. I prije nego što je u martu bilo izvjesno da će Bahar preuzeti ekipu po završetku sezone, sportski sektor Crvene zvezde zaključio je bitan posao – kaparisao je Pitera Olajinku. I sva je prilika ispostaviće se to kao jedan od boljih poteza, jer je nigerijski krilni napadač igrač profila kakav je preko potreban da bi srpski prvak dobio na ubrzanju, a Žan Filipu Krasou za puno dejstvo.
Bahar je pronašao savršen spoj, upario je komplementarne napadače, lake na nogama. Naročito se to vidjelo u posljednjoj utakmici na Pari kupu protiv Fenerbahčea, kada je Piter letio po terenu i dao jedan od najbržih golova u karijeri. Nešto jače od 20 sekundi bilo mu je potrebno da sprovede loptu u mrežu i ne upropasti specijal reprezentativca Obale Slonovače, koji je varkom izbacio sve ispred sebe i pustio magiju.
Rađa se ubitačan tandem. Mnogo toga će u završnoj trećini terena polaziti od Žana Filipa Krasoa, biće zadužen za kreaciju – da mu taj segment igre nije stran pokazao je u francuskoj Ligi 2, gdje je minule sezone bio najbolji asistent sa 12 dodavanja za gol – a Olajinka da radi ono najbolje što umije: da se ušunja iza leđa protivničke odbrane i traži pukotine.
– Prije meča smo razgovarali o tome kako ćemo da igramo i ko će da se kreće gdje. Razumijemo se na terenu, sjajno mi je asistirao – poručio je Nigerijac.
Klasičnih “devetki” je sve manje, polako izumiru. One koje su vrhunski materijal – završe u ekipama ogromne platežne moći. Teško ih je pronaći i ispod radara. Ni Kraso nije jedan od njih, statistiku će imati samo ukoliko ima dobru zaleđinu.
U Sent Etjenu je na 12 asistencija dodao i 17 golova, skrenuo pažnju i zapao za oko sportskom sektoru Crvene zvezde, koji ga je gledao protiv Meca i uspostavio inicijanti kontakt. Pokušali su u klubu da ga podmite kapitenskom trakom i zadrže – nije vrijedilo. I tako je, kao i po dolasku u beogradski klub, insistirao na igri jedan na jedan, i bio najproduktivniji kada ima podršku još jednog napadača. – Volim da igram u formaciji sa dvojicom napadača, da budem taj drugi. Navikao sam se na tu postavku igre u Lorijanovoj školi, tamo su forsirali igru sa dvojicom napadača koji su po karakteristikama drugačiji i nadopunjuju se. Dobro igram jedan na jedan, volim da napadam dubinu, dok u vazdušnim duelima sigurno znam da ću makar dodirnuti loptu – ispričao je napadač rođen u Štutgartu svojevremeno francuskim medijima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu